Filadelfijska Crkva Otkrivenja 3. dio

U prva dva dijela “Filadelfijske crkve Otkrivenja”, nisu spomenuti, ili nisu dovoljno spomenuti, neki stihovi iz pisma filadelfijskoj crkvi iz knjige Otkrivenja.

Zato ću u ovom dijelu obratiti pažnju baš na te stihove.

1. Otk, 3.8
“Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena.”

Isus dakle sa “Davidovim ključem” otvara vrata za ovu crkvu, vrata za nebo. On uklanja prepreku koja stoji pred svima koji su na zemlji, a koja spriječava put za nebo. Međutim, otklanja je samo za prolaz filadelfijske crkve.
Što je Isusa potaklo na ovakvu odluku za filadelfijsku crkvu?
– On je gledao njena djela.
– Vidio je njenu malu snagu, ali sa kojom je unatoč tome činila ta njemu ugodna djela. A što je značilo da su snagu uzimali od sebe samih, odnosno da su patili i unatoč tome – ipak činili ta djela.
– Unatoč napadima iskusnih, moćnih i brojnih Židova, oni su, mada mladi u vjeri, ostali vjerni riječi koju su primili.
– Ostajući vjerni Isusovoj riječi, ovi Filadelfijci su ostali vjerni i Isusovom imenu. Jer On je riječ Božja. I tako oni nisu dopustili da se ponizi autoritet i veličina toga imena, nego su ga očuvali na njegovoj istinskoj poziciji autoriteta u njihovom životu, a tim i njihovoj crkvi, i time ga “nisu zatajili”.

2.Otk, 3.10
“Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi stanovnici zemlje.”

Ovaj dio poruke govori upravo o pošteđenosti filadelfijske crkve od sudbine za cijeli ostali svijet, one koju će snositi “svi (ostali) stanovnici zemlje”. Vrata koja je Isus otvorio za ovu crkvu, a koja dakle nitko za nju više ne može zatvoriti, stoje upravo na izlazu sa puta kojim hodaju svi ostali stanovnici zemlje, a koji vodi u tu sveopću kušnju svijeta. Filadelfijska crkva se dakle pokazala postojanom u Isusovoj nauci. Ona je uprla sve svoje snage u očuvanje riječi koju je primila i u koju je uzvjerovala, očuvala je unatoč ozbiljnim napadima i unatoč svojoj patnji u svemu tome. Ona nije dozvolila da uđe u kompromis sa svijetom, odnosno da zbog vlastitog mira trguje sa riječi Božjom, sa svijetom. Nije tražila prihvaćenost od svijeta nauštrb Božje riječi. I na kraju, bila je spremna i na patnju, i to onu za koju nije bila dovoljno duhovno jaka, a koju je ipak unatoč tome, pretrpjela ne posustajući u istini.

I tim procesom se ona pokazala prokušanom, i Isus dalje ne nalazi potrebe da se ona dva puta prokušava – nevoljom koju je već prošla i onom koja sada dolazi na sav svijet.

3. Otk,3.9
“Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.”

Dakle, filadelfijska crkva će biti svjedočanstvo onima iz sotonske sinagoge. Ona će predstavljati one koje Isus ljubi. Njena riječ, djela…potvrđivali su Isusov autoritet i sada Isus potvrđuje njih, pred istim onima koji su je napadali, i potvrđuje filadalfijsku crkvu upravo u tome u čemu su je oni iz sotonske sinagoge napadali. A to je istina o autoritetu Božjem predanom na zemlji, odnosno istinsku riječ koju je crkva propovijedala i zastupala i branila, i koja istinski predstavlja Boga. A Isus je blizak sa onima koju su mu blizu.

Zašto u pismu Otkrivenja nije sam Bog Otac govorio filadelfijskoj crkvi o ispravnosti njenog učenja?
Upravo zato što je Isus imao Davidov ključ, odnosno vlast da propušta u kraljevstvo nebesko, odnosno Božju prisutnost. On je dakle stajao na tim vratima, on je ta vrata. I upravo to je poricala sotonska sinagoga. Oni nisu uopće vjerovali u Isusa Krista, i još – oni nisu baš toliko vjerovali u Isusa, odnosno da on ima taj ključ.

Ova sotonska sinagoga neće dobrovoljno doći i pokloniti se filadelfijskoj crkvi. Ona će na to biti prisiljena.
Kako? Nevoljom. Da li se to odnosi na onu veliku nevolju za sav svijet? Vjerojatno ne, nego nevolju prije toga, budući da će filadelfijska crkva proći kroz vrata koja su samo za nju otvorena prije velike nevolje, a kroz koja sotonska sinagoga ne može proći.
Stih također kaže da će Isus prisiliti, “neke” iz sotonske sinagoge da se dođu pokloniti “do nogu” filadelfijske crkve. To dakle neće biti svi iz te crkve, nego “neki”, i za zaključiti je da se tu radi o vodstvu i glavešinama te crkve, budući da su nevoljom koja je došla na njih, oni prisiljeni da dođu i u ime sotonske sinagoge, da se poklone “do nogu”, odnosno do potpunosti učenja filadelfijske crkve, kao potpunoj istini i prezentaciji puta spasenja, istinskog vrhovnog autoriteta, i Božjeg imena na zemlji. Oni će biti prisiljni doći pred noge filadelfijske crkve, i tek tada, nakon što joj se poklone, Isus će ih presvjedočiti o svojoj ljubavi prema filadelfijskoj crkvi, odnosno potvrdi njenog istinskog vjerovanja.

4. Otk,3.11
“Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.”

Kao što se ovaj biblijski tekst odnosi baš na filadelfijsku crkvu u ono davno vrijeme, tako postoje i nivoi kroz povijest kršćanstva, kada se ovaj tekst odnosio na crkve koje su nasljedovale tu baštinu prijašnje filadelfijske crkve.
Međutim punina ovoga proroštva dešava se upravo danas sa crkvom koja danas funkcionira kao filadelfijska crkva.

Pogledajmo malo njene karakteristike:
– Ime joj znači bratska ljubav, dakle ono na što je Isus upozoravao de se u toj ljubavi čuvamo.
-Čini dobra djela i čuva istinsku riječ, na što smo upozoravani da je vjera bez djela mrtva.
-Ona čuva ime Božje u svom njegovom autoritetu i otkriva svijetu istinski identitet Božji, a time put i spasenje za njih. A tim čuva i svoj vrhovni autoritet na zemlji kroz Isusa Krista.
– Ne ulazi u kompromis sa svijetom da bi za sebe dobila lažni mir i prihvaćanje svijeta.
– Ona je proganjana od svijeta zbog toga što ustrajava na istini.
-Ona svojom ustrajnošću u istini, ostaje kao svjetionik spasenja za svijet.
– Ona ima malu snagu i suočena je sa moćnim neprijateljem, ali unatoč tome može opstati i opstaje čak i uz mnoge patnje, jer se iskreno odlučila za istinu.
– A time ona se pokazala kroz prokušanost, i takva je sada zaštićena od daljnje zle sudbine svijeta.

Filadelfijska crkva je upozorena da drži čvrsto što ima, jer je u neprijateljskom okruženju, i ona se ne može na nikoga osloniti. Svoj pogled treba neprestalno držati na Isusu “začetniku i dovršitelju vjere”. Ali Isus također ohrabruje da to sve neće dugo trajati, jer on dolazi uskoro.
I na kraju priče čeka je nagrada koju Isus čuva za ovu crkvu.

5. Otk, 3.12
“Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.”



Dakle, nagrada je ta.
Biti stup u hramu, znači biti sastavni dio istinskog svetog Božjeg hrama, njegove konstrukcije, onaj dakle dio na koji se oslanja građevina. Nepomičan dio. A temelj hrama je sam Isus Krist – 1. Korinćanima 3.11 ” Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.”
Biti stup hrama znači biti do samoga Krista u građevini hrama. I to će biti neopozivo jer “odande on (pobjednik) više neće izići”.
I taj pobjednik će biti obilježen trostruko (3-znak konačnosti) – imenom Božjim, imenom grada Božjeg -novog Jeruzalema, i Isusovim novim imenom, imenom njegove uloge kao – vladara svijeta.

* * *

Ovo novo ime Krista, zapravo uloga koja mu je dana kao vladara zemlje, upravo otkriva i ulogu filadelfijske crkve u ovim danima.
Ona naime nosi to istinsko sjeme i strukturu kraljevstva nebeskog, već sada ovdje na zemlji. Ona čuva istinu o Isusovom nebeskom i zmaljskom autoritetu, i ona sama s tom istinom nosi već sada njegov zemaljski autoritet.
Isus, sa Davidovim ključem, dozvoljava ili ne dozvoljava pristup nebu, odnosno pristup potvrdi zahtjeva za realizaciju stvari na zemlji.
Tako posredno, filadelfijska crkva, dok neki članovi sotonine sinagoge ne kleknu njoj pred noge, ona zaustavlja daljnje svjetske planove ove sinagoge, i još više, zbog Isusove ljubavi prema njoj, ona je tako posredno i uzročnik nevolje koja se upravo u ovo vrijeme dešava sotoninoj sinagogi, a kojom Isus prisiljava ovu sinagogu da krene prema filadelfijskoj crkvi i pokloni joj se.

Kao što ovo Isusovo otvaranje vrata pred filadelfijskom crkvom, ima svoj momenat i početak, tako će Bog u određenom momentu učiniti i kraj otvorenosti ovih vrata. Odnosno, zatvorit će ih za daljnji ulazak na put i sudbinu koju je odredio filadelfijskoj crkvi. Baš kao što je svojevremeno sam Bog zatvorio vrata Noeve arke, i pustio sud na cijeli vanjski svijet, i baš kao što je svojevremeno sam Bog zatvorio put preko Crvenog mora, i more, odnosno nevolja, je pala na one koji su progonili Božji narod, baš tako će i sada, nakon momenta koji Bog izabere za zatvaranje vrata za filadelfijsku crkvu, i opet nevolja, koju Biblija naziva “velika nevolja kakva se prije nije dogodila”, pasti na sav ostali svijet, da iskuša dakle one koji nisu izvukli pouku od biblijskih upozorenja na prve dvije nevolje.

Svjetska scena između članova filadelfijske crkve i članova sotonske sinagoge, dakle čin klanjanja onih iz sinagoge pred filadelfijskom crkvom, je tako ključan moment a koji je ujedno i znak vremena, posljednji poziv, nakon kojeg će svaka od ovih strana nastaviti, ali sada naočigled cijelog svijeta, nezaustavljivo i s jasnim koracima, ka svojoj, međusobno suprotnoj i isključivoj strani i sudbini.

Kraj

Piše: Marijana Vukorepa Tepšić

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s